5 velikih koraka do sreće…

Svi želimo biti sretni. Vjerujem da ćete se složiti sa mnom: sve što u životu radimo, radimo iz samo jednog razloga – jer mislimo da će nas to usrećiti

Naš je slavni pisac Ivo Andrić svojevremeno lijepo primijetio da je čudno koliko nam malo treba da budemo sretni, a još čudnije kako nam baš to malo nedostaje. Na sreću, to “malo” nije nedostižno.

Svi duhovnjaci govore da je sreća naše prirodno stanje; da je sreća, kao i nesreća, stanje uma, zbog čega njihove uzroke ne možemo pronaći izvan sebe. Stoga savjetuju da sreću ne tražimo u okolnostima, stvarima ili drugim ljudima, nego da idemo prečacem – i jednostavno budemo sretni. Hm, to je lakše reći nego učiniti – ili ipak nije?

Ako upitate neku duhovno probuđenu osobu zašto je sretna, vjerojatno će vam reći: “A zašto ne bih bio?” Mudri nas ljudi uče da ništa posebno ne moramo raditi da bismo bili sretni jer sreću ne možemo dostići zato što je već imamo. Znam, čudno je, ali i logično: kako doći do nečega što već imamo? To podsjeća na psa koji lovi svoj rep… Ali ako sreću imamo, zašto onda nismo sretni? Zvuči apsurdno, ali ne samo da za sreću ne treba ništa dodatno, nego upravo suprotno – nečeg se trebamo odreći da bismo je dosegnuli: moramo odbaciti svoje iluzije.

Koje su to iluzije? U prvom redu, poistovjećivanje sa svojim umom, odnosno mislima i emocijama. Budisti slikovito uspoređuju naš um sa zaigranim balonom na vjetru, vođenim vanjskim utjecajima. Kad nam u životu sve ide po planu, tada smo zadovoljni i sretni.

Ali kad ne ide sve kako smo zamislili, onda nam je dan loš i kažemo “Depresivan sam”, “Tužan sam”, “Strah me” i slično. Prava je istina da nismo depresivni, tužni ili se bojimo, nego samo u ovom trenutku to osjećamo. Pravilno bi bilo reći da samo prolazimo kroz fazu depresije, tuge, straha ili bilo koje druge negativne (ili pozitivne) emocije.

Prirodno je osjećati cijeli taj spektar emocija, ne trebamo ih ignorirati; ali problem nastaje kada se s njima (ili s mislima) poistovjetimo. E, to je iluzija! Naučeni smo da smo mi naša depresija, tuga, strah ili radost. Da smo mi misli i emocije koje proživljavamo. Nismo, sve je to samo varka našeg uma – i ega. Takve stvari dolaze i prolaze i ne treba ih doživljavati osobno. To je put u nesreću i nezadovoljstvo sobom i svojim životom. A to je sve miljama daleko od osjećaja sreće kojem svi težimo.

Ali, tko sam ja?
Mi nismo naše misli i emocije jer je to promjenljivo, poput oblaka na nebu. Fascinantan je podatak da čovjeku svaki dan glavom prođe između 50 i 70 tisuća (!!!) misli, pri čemu je gotovo 80 posto destruktivnih. OK, jesam li ja onda tijelo? Eh, volim tako razmišljati, ali nismo ni naše tijelo. Pogotovo ako znamo da u svakom trenutku milijuni stanica u našem tijelu umiru i obnavljaju se te za sedam godina više ne ostane ni jedna stara stanica…

Također, kad me netko pohvali i kaže da izgledam super i mišićavo, netko drugi će mi za dva dana reći: “Malo si smršavio?” (Usput, to je najgore što jednom builderu možete reći.) Tu valja biti oprezan, jer ako se vežemo za pohvalu, onda se vežemo i za to da će nas nečija kritika pogoditi. Na kraju, i pohvala i kritika samo ovise o raspoloženju osobe koja nam je to rekla i nema ništa s našim autentičnim “ja”.

Ali ako nismo naše misli, emocije ili tijelo, tko smo? Čekajte, ima još. Nismo ni naše ime, religija, nacionalnost, količina novca, posao, veza ili brak. To su sve samo pojmovi i etikete, a oni su promjenjivi i ovise o kriterijima koje smo si sami zadali ili su nam ih nametnuli drugi.

Problem je što sve te etikete poistovjećujemo sa svojim autentičnim i nepromjenljivim “ja” (onim tko smo, kakvi smo se rodili i kakvi ćemo umrijeti). Kad etikete ne identificiramo sa svojim “ja”, onda to naše “ja” nikad nije ugroženo. A patnja i nesreća nastaju samo unutar “sebe” i iz identificiranja s nečim (u sebi ili izvan).

Kako do sreće?

Najkraći je odgovor: samopromatranjem i osvješćivanjem. Možemo kontrolirati samo ono čega smo svjesni; stvari kojih nismo svjesni kontroliraju nas. Naše nas misli čine nesretnima. One utječu na naše emocije, one pak na ponašanje, ono na fiziologiju, i tako u krug. Srećom, svoje misli možemo kontrolirati (pa tako i ostalo u sebi), dok okolnosti i druge ljude ne možemo. Sve što se događa u nama i izvan nas ne treba doživljavati osobno, nego na to treba gledati kao da to nema veze s nama. Ali kako to primijeniti u praksi?

Postanite svjesni sebe u ovom trenutku, recite sebi: “Ja promatram sebe.” Bez osuđivanja, vezanja ili pohvale. Samo se promatrajte i ništa drugo. Kad promatramo sami sebe, postajemo svjesni ne samo svojih misli nego i samog sebe (kao svjedoka tih misli). Eckhart Tolle u knjizi Moć sadašnjeg trenutka to zove promatranjem mislioca. On tvrdi da kad slušamo tu svoju negativnu (ili pozitivnu) misao, uključuje se viši nivo svijesti (nadsvijest) i osjećamo prisutnost našeg pravog, dubokog i autentičnog “ja”. Negativna misao tada gubi svoju moć i brzo se povlači jer je više ne osnažujemo identificirajući se s njom.

Opet je sve stvar discipline. Treba imati disciplinu u mislima, isto kao i s tijelom na treningu. Odnosno, treba misliti o onome što se misli. Kao što kontroliramo svoj trening i prehranu, tako trebamo kontrolirati i svoje misli. Ako misliš negativno – misli o tome ponovno i pozitivno.

5 praktičnih koraka do sreće, buđenja i mudrosti

Provodite ovaj program tisućama puta, sve dok vam ne prijeđe u naviku

  1. Postanite svjesni negativnih emocija koje su u vama.
  2. Osvijestite da su emocije u vama, a ne u stvarnosti oko vas. Nijedan događaj ili osoba nemaju moć učiniti vas sretnim ili nesretnim (osim ako im to ne dopustite). Trebamo prestati svoju sreću vezati za vanjske događaje, ali i ne kriviti druge za svoju nesreću.
  3. Ne smatrajte emocije suštinom svoga autentičnog “ja” – te emocije dolaze i odlaze. Umjesto “Depresivan sam”, recite “Osjećam depresiju” ili “Prolazim fazu depresije’’. Ne definirajte sebe u toj emociji. Problem je samo ako te negativne emocije identificirate sa samim sobom (svojim lažnim “ja”).
  1. Kad se vi promijenite, sve će se promijeniti – neće vas okolnosti ili drugi ljudi učiniti sretnim ili nesretnim, nego to kako vi reagirate na njih.
  2. Meditirajte i naučite pravilno disati (srednje duboko, kostabdominalno disanje – cjelovito i najekonomičnije disanje). Život nam može biti uspješan i sretan samo ako se osvijestimo i probudimo. Tada nikom nećemo trebati ništa objašnjavati i bit će nam nevažno što ljudi misle ili govore o nama. Bit ćemo zauvijek sretni i više nikada nećemo biti nesretni – jer trajna sreća nema uzrok.

I naravno, ne zaboravite se voljeti i njegovati (a tu spada i tjelovježba) te uživati u cijelom ovom procesu – i tako stvorite harmoniju u životu. Taj naš put može i treba biti zabavan i uzbudljiv, jer nema puta ka sreći, sreća je put!

menshealth.hr

(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *