Ona ovo redovno radi u kupatilu i krije od muža i djece: Ne želim da PRESTANEM SA TIM iako me OSUĐUJU sve prijateljice

Međutim, ta dva slatka dječaka sada su dospjela do tog doba kada rade jednu od sljedeće dve stvari: bez pitanja posrču hranu iz mog tanjira i mrtvi hladni traže još, ili uzmu hranu iz mog tanjira, nakon što je izbalave zaključe da je “odvratna” i vrate mi je. A tako balavu je sigurno neću jesti.

I znam da većina mama ne misli tako – moje drugarice se čudom čude bijesu koji me obuzima kada klinci zahtjevaju da podjelim svoju hranu sa njima, ali takva sam. Zbog toga sam hranu koju želim da pojedem sama i u miru počela da nosim u toalet. Tačnije, sa sobom pod tuš.

To je jedino sigurno mjesto gdje znam da ću pojesti tačno ono što želim i u količinama koje želim. Počelo je sitno – kesica bombona tu i tamo, možda neki kolačić koji je lako prošvercovati pored dvoje djece. Međutim, uskoro sam počela da sa sobom pod tuš švercujem čitave obroke, tanjire tjestenine, najslasnije zalogaje koje nisam željela da dijelim.

I nisam tu stala. Uskoro sam sa par prijateljica uvela događaj na mjesečnom nivou. Zove se “restoran mjeseca”, i sastoji se u tome da svakog mjeseca ja i moje drugarice idemo u novi restoran. Dejci i muževima pristup je zabranjen. Tamo jedemo polako i uživamo u hrani koju je neko drugi spremio. I uz sve to, jedemo je toplu, ne djeleći je ni sa kim.

Pod tim uslovima, kada znam da imam svoj tuš i svoj izlet do restorana, sa lažnom osmjehom na licu mogu da dozvolim klincima da mi brljaju po tanjiru. Znam da prava stvar ide sa mnom pod tuš.

magazin.ba

(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Pages: 1 2

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *